Fotonovinarstvo

Fotonovinarstvo je upotreba fotografija u suradnji s izvještavanjem o vijestima u medijima, kao što su tiskane novine, časopisi, televizija, vijesti i internet izvještavanja. Fotonovinarstvo svojim fotografijama priča priču u tisuće riječi iskazujući sreću, tugu, slobodu, ratno stanje, blagdansko veselje, rasizam, prirodna bogatstva i neke od slika. Fotografija je dugo postojala (u dnevnim novinama), ali bio je prisutan otpor prema uvođenju color fotografija, pod izgovorom da ona daje niži nivo poruke od crno-bijele fotografije. Kada je i Times prije desetak godina prešao na color fotografije, ona je konačno pobijedila. Fotografije se u novinama objavljuju od 1880. godine. Tada su popularni časopisi kao što su National Geographic i Berliner Illustrierte Zeitung fotografije koristili za ilustraciju. Danas je fotonovinarstvo sastavni dio našeg života. Fotografije nalazimo svuda, u politici, kulturi, umjetnosti i sportu. Veoma je značajna za masovne medije baš zbog toga što je njihova zadaća istinito i točno, pošteno i uravnoteženo obavještavati javnost o trenutnim zbivanjima. To je jako teško postići  riječima bez neke fotografije, jer upravo ona upotpunjuje prikaz zbivanja o kojem se govori  i bez nje vijest nije dovoljno uvjerljiva, a niti potpuna. Za dobru vijest u fotografiji brinu se fotoreporteri-novinari koji sa publikom komuniciraju fotografijom. Posao fotoreportera nije nimalo lagan, jedan fotoreporter mora biti dobro obaviješten o trenutnim zbivanjima te znati procijeniti događaj. Fotonovinarstvo slikom priča vijest. Ipak da ne bismo poistovjetili fotografa koji snima  fotografije za osobne iskaznice, vjenčanja i ostale prigode, novinarski fotograf je osoba s darom zapažanja neobičnih situacija, karakterističnih ljudskih pokreta i mimike, svega što mi nevješti ne vidimo. U novinama, kad se fotografija koristi i kao ilustracija, ona teži biti vijest. Ponekad je toliko rječita  da uz nju ne treba tekst. Svaki je dobar fotoreporter  svjestan zadatka da slikom mora pogoditi bit vijesti, ne misliti na estetiku, nego samo na sadržaj. Fotoreporter je novinar sa fotoaparatom čija je slika upečatljivija od riječi. Tehnologija štampanja novina dugo nije bila u stanju da reproducira fotografiju. Fotografija nije ilustracija, nije prateći dio natpisa u novinama, nego bi morala sadržati samostalnu ili bar dodatnu informaciju. Fotografija daje potpunu uverljivost izveštajima, intervjuima i reportažama, a doprinosi kredibilnoj identifikaciji autora komentara. Fotoreporter mora imati sva znanja novinara i mora biti temeljit, uporan i agresivan. Biti fotonovinarom nije lako jer ova karijera nosi brojne probleme i nedoumice. Ali, njihove fotografije ostaju kao vizualni dokaz prikazane priče. Samo fotografije dobra reportera preživljavaju jednokratnu uporabu, a tvorcu omogućuju neprolaznost u umjetnosti. Rijetki su oni kojima je to uspjelo. Fotografije se vide i shvaćaju kao nepromjenjiva istina. One nas vizualno povezuju s pričom i pomažu naše identificiranje s njom. Fotonovinari su odgovorni za dokumentiranje društva i očuvanje njegove povijesti. Rasprava o fotonovinarstvu je medijski bilno tretirana, a sukladno tome je profesionalna etika poprimila veliku pozornost stručnjaka. Brojne su dvojbe kroz koje prolaze fotonovinari kako bi nam donijeli fotografije, kako bi nam približili daleke svjetove i dirnuli nam srce i humanost, ono što je u svima nama isto. Fotografije se koriste kao točan i pouzdan dokaz značajnih događaja. Ideja fotonovinarstva kao profesije je stara samo nekoliko desetljeća. Na fotonovinare se oslanjamo svakodnevno. Kako bi ljudi bili točno informirani fotonovinarova je primarna dužnost vizualno izvješćivanje o značajnim događajima,, s temeljnim ciljem vjernog prikazivanja događaja. Kamera u rukama obrazovanog i dobro informiranog fotografa donosi fotografije nspornih saznanja o svijetu u kojem živimo. Stoga, ignorirati fotonovinarstvo znači ignorirati povijest.